Dragi naši Plavci, ostao je samo još jedan dan do prvog nastupa našeg omiljenog kluba na Svjetskom klupskom prvenstvu. Naš protivnik će biti Al Hilal, a ukoliko prođemo u finalu ćemo igrati protiv boljeg iz duela Palmeiras i Al Ahly. Dok odbrojavamo sate do utakmice, pokušat ćemo se prisjetiti našeg debija na ovom takmičenju prije 10 godina.
Svaki tim kada osvoji Ligu šampiona želi da kompletira set trofeja. To se postiže tako što se osvoji Uefa Super Cup i Svjetsko klupsko prvenstvo. Te 2012. koja će se zauvijek pamtiti smo u maju u Minehenu podigli trofej prvaka Evrope. Veliko slavlje i euforija. Kada je u augustu došao red na Uefa Super Cup, Atletico Madrid je bio bolji te smo tako propustili priliku za još jedan trofej. Znali smo da nas u decembru očekuje put u Japan, a tamo smo otšli bez Roberta Di Mattea koji je dobio otkaz. Njegov nasljednik je bio čuveni Rafa Benitez i u zemlju izlazećeg sunca smo otišli sa velikim očekivanjem. Nadali smo se da ćemo nakon titule prvaka Evrope biti i prvaci svijeta. Plesom kuglica je odlučeno da će nam protivnik u polufinalu biti pobjednik duela Monterrey i Ulsan Hyundai. Meksički predstavnik je lako izašao na kraj protiv ekipe iz Južne Koreje, te pobjedom od 3-1 zakazao duel sa prvakom Evrope. Na Internacionalnom stadionu u Yokohami pred 36648 gledalaca smo 13.decembra igrali svoju premijernu utakmicu na Svjetskim klupskim prvenstvima. Nismo razočarali. Bili smo superiorni i već u 17. minuti smo poveli preko gola Juana Mate. Prednost je povećao njegov sunarodnjak Torres u 48. minuti a Meksikanci su nas počastili auto golom na startu drugog poluvremena. Počasni gol za Meksikance je postigao De Nigris u poslednjim minutama. Dominantno smo izborili veliko finale i čekali boljeg iz duela Corinthians i Al Ahly. Brazilci su bili bolji sa rezultatom 2-0 i otišli u finale. Velika očekivanja i nada da ćemo postati prvaci svijeta su bili prisutni. Yokohama i 68 275 gledalaca su sa nestrpljenjem čekali konačni obračun.
Chelsea je i na ovoj utakmici izašao odlučno sa željom da pobijedi. Prilike su se redale ali mreže su mirovale. Najbolje šanse su imali Cahill i Moses ali oba puta je golman Corinthiansa bio uspešniji. Ipak, Brazilci prvi stižu do prednosti golom Guerrera glavom u 69. minuti i unose nemir među plave navijače. Nadali smo se da ćemo doći do preokreta kao u Minhenu i nastavili smo napadati. Ubjedljivo najbolju šansu je imao Torres, ali je nažalost šutirao direktno u protivničkog golmana. Nakon primljenog gola uslijedio je još jedan šok jer je Cahill dobio crveni karton. Zaostatak i igrač manje nisu obećavali ali su momci nastavili napadati. Napokon smo uspjeli postići gol preko Torresa ali se zaviorila zastavica pomoćnog sudije i gol je poništen zbog ofsajda. Do kraja nismo supjeli pronaći snagu i titula je otišla u Brazil. Veliki žal je ostao ali smo bili sigurni da ćemo se ponovo vratiti na ovo takmičenje.
Evo nas ponovo nakon 10 godina na smotri najboljih klubova svijeta. Ovaj put se igra u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a ne u Japanu. Protivnik u polufinalu nije predstavnik Meksika nego Saudijske Arabije, ali ponovo imamo situaciju da predstavnik Južne Amerike igra protiv Al Ahlya u polufinalu. Ono što nas je razočaralo je činjenica da će Thomas Tuchel propustiti sutrašnji duel ali se svi nadamo i puni optimizma ćemo reći da će naš Švabo biti u Abu Dhabiju u subotu sa zlatnom medaljom oko vrata i peharom u rukama. Ova generacije ima veliku priliku da se zlatnim slovima upiše u historiju ovog kluba i bude prva koja će trofej prvaka svijeta donijeti ne samo na Stamford Bridge nego i u London. Sretno momci!