Razmišljao sam kako da napišem tekst o Mr. Abramovichu, možda da izbrojimo sve trofeje koje je Chelsea osvojio otkad je on u klubu ili srušene ili ostvarene rekorde itd. Ali onda sam shvatio da je Roman uložio ono što će malo vlasnika u današnjem sportu uraditi, a to je SRCE. Tako da će ovaj tekst biti personalan, ličan jer jedino tako se može pokazati koliko je Roman značio navijačima Plavaca u ovih 19 godina.
Navijalo se za Chelsea i prije Romana, ne daj da vas prevare, navijaće se i poslije Romana ali većina nas koji danas pratimo fudbal i Chelsea posmatramo ga kroz Romanovu prizmu jer ipak je pod njim Chelsea doživio najveće uspjehe u svojoj istoriji. I ne samo to, nego je Chelsea postao svjetski brand i jedan od najvećih i najpraćenijih fudbalskih klubova na zemaljskoj kugli a sve čistom voljom jednog zaljubljenika u ovaj sport. Igrači su dolazili i odlazili, često su neki došli a neki prodani bespotrebno. Isto se može reći i za menadžere, niko pri zdravoj pameti ne bi otpustio Mourinha nakon onakve prve dvije sezone u klubu. Sve se mjenjalo, ali jedna stvar je uvijek ostajala ista a to je Romanova posvećenost Chelsea-ju i uspjehu kluba. Nekad ne bismo mogli racionalizovati njegove odluke, ali ubrzo je slijedio uspjeh i sve je bilo oprošteno.
Pa kako onda možemo reći za Romana da je najbolji kad se tako lako riješavao ljudi koji su donijeli uspjeh, neki od njih i istorijski? Pa upravo u tome je i poenta, većina vlasnika bi rekli ”dobar posao” ali ne i Abramovich jer je želio uvijek i samo ono što je najbolje za klub. Nije ga zanimao novac, nije ga zanimao marketing, nisu ga zanimale dionice kluba već samo da Chelsea bude na vrhu i da tu ostane i nije praštao neuspjeh! I zato je najbolji i najvoljeniji vlasnik u istoriji ove igre.
Moram spomenuti konstantne napade na klub i renome Romana koji su na kraju rezultirali progonom čovjeka koji je toliko toga donio Londonu i Engleskoj od momenta kada je preuzeo klub. Nikad Chelsea nije imao podršku engleskih novinara i najčitanijih portala. Dugo je trebalo da se uvidi zašto je to tako, možda su bili ljubomorni na uspjehe Chelsea-ja jer njihovi favoriti više nisu bili dominantni. Ali poznavajući istoriju Engleske i Engleze same po sebi, da se lako shvatiti da oni jednostavno nisu mogli podnjeti da neko dođe u njihovu državu i njihovu omiljenu igračku (Premier league) uzme samo za sebe i igra se sa njom, a to je doslovno Roman uradio. Razni ”eksperti” po televizijama, a kasnije i internetu su nipodištavali sve uspjehe Plavaca i nisu im davali na značaju. Na youtube-u se može napraviti kompliacija sudijskih odluka donesenih direktno na štetu Chelsea-ja bez da se uopšte pokušalo sakriti pristranost protivničkoj ekipi i to sve u režiji FA a ništa bolje nije bilo ni u UEFA takmičenjima. Ali šta je onda Roman radio poslije toga? Udario bi još jače i klub bi se izdigao još više i osvojio sve u inat svima. I onda zamislite ne navijati za Chelsea? Nemoguće!
Nije na kraju ipak mogao izdržati, engleski lešinari su dočekali svojih pet minuta da ga se riješe i bio je primoran da proda klub. Ali valjda su mislili da će ga tu moći ocrniti, da će on pružiti nekakvu borbu gdje bi ga oni mogli nokautirati ali samo je pokazao i dokazao da je za pet klasa iznad njih. Gospodin Roman je po ko zna koji put uradio ono što je najbolje za klub, prodao ga je najboljem ponuđaču, stavio klauzule u ugovor tako da osigura trajni uspjeh kluba i oprostio sav dug koje je Chelsea dugovao njemu i još jednom svima gurnuo prst u oko a navijačima Plavaca pokazao koliko voli i njih i klub i da će zauvijek biti jedan od nas i da ćemo ga mi zauvijek voljeti. Da, to je riječ koja opisuje vezu Romana, Chelsea-ja i navijače = ljubav!
Mi se, za sada rastajemo, gospodine Romane Abramoviču. Chelsea ulazi u neku novu eru, srlja u uzbudljivu novu avanturu pod novim vlasnicima i raduje se nekim novim uspjesima. Ali i ako naslov kaže ”Zbogom”, mi se nećemo pozdraviti nego ćemo Vam se samo zahvaliti a ne sumnjamo da ćemo se u budućnosti opet sresti. Hvala, Romane, za sve!
