Početna > Kolumne > Zašto da budemo strpljivi? Pa zato!

Balans – to je riječ koja obilježava ovaj period našeg kluba. Činjenica je da ga nemamo i da težimo da ga ostvarimo. Ili ćemo odigrati 3:3 ili 0:0. Zbog čega je to tako?

Naravno da je i do taktike, kada igraš samo sa 2 vezna fudbalera i pritom defanzivno orijentisana kao juče, jasno je da prema naprijed nećeš imati puno kreacije i da ćeš zavisiti od individualnih akcija napadača jer nemaju adekvatnu podršku iz sredine. Sa druge strane, kada igraš sa previše napadački orijentisanih igrača onda će baš ta 2 zadnja vezna najviše biti na udaru i neće imati podršku wing backova da zatvaraju prostor protivničkim igračima.

Kako u ovom slučaju izbalansirati ekipu da je nazad čvrsta i kompaktna a prema naprijed kreativna i opasna? Svako ko se iole bavio sportom, zna da sport nije samo taktika. Na perforsmans ekipe ili pojedinca utiče samopouzdanje, moral, timski duh, volja i želja za pobjedom i na kraju ego (moraš imati dozu te bezobraznosti u određenim momentima). Većina ovih stvari je polako nestajala iz ekipe Chelsea-ja koja je dominirala godinama iza nas, a uzrok je bio odlazak igrača koji su činili kičmu ekipe (Drogba, Lampard, Terry, Cech, Ivanović, Hazard i drugi). Lampard je to prepoznao i zbog toga je doveden Thiago Silva, neko ko će svojim primjerom na terenu ali i van terena tjerati sve oko sebe da jednostavno budu bolji, tačnije da daju maksimum svaki put kad su na terenu, da grizu! A na to sve, Silva još uvijek ima šta pružiti ”fudbalski”, pokazao nam je to sinoć na način na koji je odreagovao u ključnim momentima.

Šta je poenta ovoga teksta onda? Svi mi pratimo Chelsea, gledamo fudbal svakodnevno i onda možemo dati sebi za pravo da imamo mišljenje. Autor ovog teksta je mišljenja da je Lampard shvatio da prvi dio balansiranja ekipe mora krenuti od odbrane, kroz seriju utakmica gdje će odbrambeni dio ekipe odigrati bez greške i ako se i desi propust da znaju da iza sebe imaju golmana koji će taj propust otkloniti. Sevilla i Manchester United su sjajna platforma prema tom cilju i sada slijedi serija protiv, na papiru, slabijih protivnika gdje se mora napraviti ta tranzicija iz efikasnih utakmica sa primljenim golovima ili neefikasnim bez pravog učinka u napadu u utakmice bez defanzivnih slabosti a napadački kreativno i opasno u svakom momentu.

Ovaj proces se ne dešava preko noći, nije se desio ni kod Kloppa ili Pepa, ni masu drugih trenera koji su bolji od Franka ali je važno da je Lampard prepoznao šta je problem. Oni su dobili vrijeme za uspjeh a dobiće ga i Frankie, bez obzira što neko misli da jeste ili nije dorastao poslu, međutim svakako ga je zaslužio za sve što je uradio za plavi dres.

Da zaključimo: Formacija 343 nije formacija koju Chelsea treba da igra, u ovom slučaju to je cilj koji opravdava sredstvo. Cilj je da se uspostavi mirnoća, samopouzdanje i stabilnost odbrane iz koje će ostatak ekipe prema naprijed imati beneficije. Cilj je da znamo da nam golman neće primiti gol iz svakog šuta van 16 metara, da odbrambeni igrač neće pasom prema nazad gurnuti u šansu protivnika, da pri skoku neće odbiti loptu na volej nego u stranu. Kada ekipa ispuni te ciljeve, a zadnje dvije utakmice su pokazale da ovi igrači to mogu, onda se možemo nadati tom balansu koje imaju najbolje ekipe na kontinentu. Onda možemo igrati u kojoj god formaciji hoćemo i ne moramo strjepiti od individualnih grešaka, nego pritisak prenijeti na protivnika pa da oni čine greške pod tim pritiskom.

Ova ekipa ima talenat, kvalitet i iskustvo da to učini, mi joj moramo samo dati vrijeme.