Ono šta svaki fudbalski klub na svijetu čini prepoznatljivim jeste njegov grb, dres, stadion, najveće legende. Da bismo najbolje razumjeli istoriju bilo kog fudbalskog kluba, dovoljno je analizirati kako je tom klubu izgledao grb kroz istoriju, i shvatićemo dosta stvari o istorijatu, razlogu kad i zašto je osnovan, kao i kako su se stvari razvijale od trenutka osnivanja pa do danas.
Kao što znamo, fudbalski klub Chelsea je osnovan davne 1905. godine u The rising sun pabu u Londonu. Idejni tvojrac našeg kluba je Henry Augustus Mears, koji je zajedno sa svojim bratom Josephom otkupio zemljište na kojem se trenutno nalazi Stamford Bridge. Ideja je bila da na to zemljište preseli izvjesni fudbalski klub Fulham, koji je takođe planirao kupiti. Kako nije uspio kupiti i preseliti Fulham, Henry je odlučio da osnuje svoj klub. Ostalo je već istorija.
Prvi grb koji je Chelsea imao je bio snažno povezan sa Britanskom vojskom. Naime, u čast britanskih vojnika, prvi grb je na sebi imao vojnog veterana. Nasmijani djedica na našem grbu je zaslužan i za prvi oficijelni nadimak koji smo dobili, a to je bio „Penzioneri“. Iz današnje perspektive, bilo bi jako interesantno da nismo „plavci“ nego „penzioneri“. Originalni logo smo koristili do 1952. godine, ali na početku nije bio prisutan na dresovima, nego sam u štampanom programu koji se koristio za najavu utakmica. Ako vam je ovaj logo poznat od nekud, može biti da ste gledali prvu proslavu titule pod Abramovičem, gdje je na proslavi titule stajala garda vojnih veterana, u čast kluba i istorijske povezanosti sa njima. Isti ritual se ponovio i 2010. godine.
Sljedeći grb koji smo koristili je bio vrlo kratko aktuelan, i u principu je služio kao zamjena dok se ne sjetimo nečeg pametnijeg i ljepšeg. Postoje dvije verzije ovog grba, a druga je identičnog dizajna, samo što su slova i grb bijeli, a pozadina plava. Te 1952. godine smo i dobili nadimak „Blues“, odnosno „plavci“, kako smo i danas poznati. Grb je bio prijedlog tadašnjeg menadžera Teda Drejka, a inspiracija je vjerovatno bila u tome da dosta engleskih grbova kroz istoriju imaju hrpu slova koja se preklapaju (pogledajte na primjer grbove QPR-a, sve će vam jasno biti). A i bilo ga je lakše koncem ušiti na dres, što je praksa koja je pedesetih godina bila popularna. Koristili smo ga godinu dana, i već 1953. smo se okrenuli nečemu što nam je svima poznato, lavu na grbu.
Te 1953. godine smo opet promijenili logo, ovaj put na nešto prepoznatljivije, i slično današnjoj verziji grba. Dio inspiracije za ovaj grb potiče od porodičnog grba grofa Earla Cadogana, koji je tad bio jedan od vodećih ljudi u klubu, a istovremeno vikont oblasti Chelsea. Otprilike kao danas Roman da kaže da na grb stavimo flašu ruske vodke. Takav primjer imamo sa fudbalskim klubom Cardiff, koji je umjesto golubice stavio zmaja, kad su ih azijati kupili. Ipak, Roman nije išao tim putem kad je preuzeo klub, na čemu smo mu poprilično zahvalni. Da se vratimo na temu, ovu verziju grba smo koristili 33 godine, a i danas imamo vrlo sličnu verziju, i po njoj smo prepoznatljivi. Grb na sebi ima ruže i fudbalske lopte, kao simbol Engleske, i fudbala, logično. S obzirom da logo izgleda komplikovano, i ima sitnih detalja, a tek krajem pedesetih i početkom šezdesetih su se počeli nositi grbovi na dresovima, zamislite samo kakav je pakao bio izvesti i zašiti ovakav grb na dres.
Ken Bates. Svi znamo ime. Godina je 1982. i Ken postaje vlasnik kluba. Kupio ga je okruglo za jednu funtu. Ideja je bila da se klub reformira, modernizuje i samim tim je i logo došao na red da se osvježi. Iz vrlo lične perspektive, ovo je prvi grb Chlesea koji sam vidio kao klinac koji je gledao Jimmy Floyd Hasselbaink-a kako teroriše engleske odbrane. Jimmy mi je bio sjajan i neponovljiv, grb i ne baš. Ken Bates je 1986. godine, nepune četiri godine nakon preuzimanja kluba, promijenio grb u pojednostavljenu verziju lava i slova CFC. Pod ovim grbom su igrali Zola, Vialli i Denis Wise, kao i još neki heroji našeg djetinjstva. Navijači su bili srećni i zadovoljni igrama navedenih, ali sa grbom i ne baš, te su zahtijevali da se vrati stari grb, misleći na verziju prije ove.
U junu 2003. na čelo kluba dolazi Roman Abramovič, tu priču ćemo pokriti neki drugi put, ali ono šta je bitno je da je Roman osim velike količine novca, klubu donio i neke nove ideje. U ranom periodu Romanovog boravka u našem klubu, sve su glasniji bili zahtjevi navijača da se promijeni grb, i vrati na verziju sličnu onoj prethodnoj, prije lava zatrpanog slovima. S obzirom da je Roman imao ideju da od našeg kluba napravi (još veći) brend, i svjetski prepoznatljiv klub, molitve su uslišene, grb je opet promijenjen. Inpirisan istorijom, grb je opet dobio obrise iz pedesetih, lav sa grofovskog grba je vraćen. Na svoj stoti rođendan, Chelsea je dobio novi grb, spoj tradicionalnog i modernog, spoj istorije i savremenog duha. Nadimak nismo vratili, i dalje smo „plavci“ a ne „penzioneri“, ali prvim pogledom na grb imate ideju da je u pitanju klub velike istorije, povezan sa svojim korjenima, a opet, dovoljno moderan i prepoznatljiv da svaki poznavalac fudbala odmah prepozna o kome je riječ.
