Ekipa igra dobro, imate rezultat, sve ide po planu, i onda primite gol „iz svlačionice“, sa pola terena, sa parkinga. Mnoge ekipe su doživjele tu sudbinu. Neuer ili recimo Seaman su golmani svjetske klase koji su primili golove kao iz crtanog filma. Nekad vam ga zavali Stanković sa pola terena u prvoj minuti (Inter – Schalke 04), a nekad Ronaldinho zavrne „kiflu“ iz slobodnjaka sa pola terena (Engleska – Brazil).
Chelsea je u svojoj najsvježijoj istoriji imao primjer golmana koji je mnogo plaćen, očekivalo se mnogo, a na momente je bio efikasan kao treća stativa.
Krenimo putem istorije, i pogledajmo ko je sve čuvao mrežu Chelsea, i po čemu je ostao zapamćen u srcima i glavama plavaca. Nećemo naravno ići čisto hronološki, nego po značaju i događajima koji su se odvijali.
Jim Molyneux
Poznatiji kao Moly. Jedan od prvih plavaca. Za klub je odigrao 239 utakmica u periodu od 1910.-1923. Kažu da je bio jedan od najboljih golmana, ali i da je bio sklon početničkim greškama. Ono šta je činjenica je da je bio omiljen među navijačima. Interesantno je da je za vrijeme Prvog svjetskog rata Moly ranjen šrapnelom kod Ipra. Nakon dva mjeseca se vratio na bojište, a nakon rata na teren.
Peter Bonetti
Mačka, nadimak koji je dobio od navijača. Ukupno je odgirao 729 utakmice za klub, i na vječnoj rang listi je drugi po broju nastupa za plavce, odmah iza Rona Harris-a. Peter je nosio naš dres 20 godina, od 1959. do 1979. Po jednoj verziji, Peter je došao u Chelsea jer je njegova majka nazvala tadašnjeg menadžera, velikog Teda Drake-a i zamolila da dovede njenog sina koji je tad bio u omladinskom pogonu Reading-a. Bilo kako bilo, Peter je postao plavac i za narednih 20 godina ostavio veliki trag. Peter je po završetku karijere bio trener golmana, ugostitelj, a jedno vrijeme čak i poštar. Preminuo u aprilu 2020. godine.
Petar Borota
Veliki jugoslovenski golman, koji je prethodno branio za OFK Beograd i Partizan. Za nevjerovatnu sumu od 70.000 Funti je prešao u Chelsea. Borota je osim ljubavi prema fudbalu, imao još zanimljivih hobija i interesa. Bio je strastveni automobilista, a i svojevremeno je imao i autorsku izložbu slika u beogradskom SKC-u. Kao i ostali, i Borota je imao bubica i kikseva, kao na primjer kad je protiv Watforda krenuo da dribla, i došao tako do pola terena, gdje je izgubio loptu, i naravno, primio gol. Branio je u bermudama, nosio kačket na utakmicama, postoji čak i priča da je na jednoj utakmici sjedio na prečki, a zna se da je prije izbijanja lopte znao baciti istu unazad da se odbije od prečku, čisto fore radi. Urbana legenda kaže da je nakon odbranjenog penala sa loptom u rukama ušao u mrežu po kačket. Da li je istina ili ne, procijenite sami. Proglašen Chelsea-vim igračem godine 1981, i sveukupno gledano, jedan od omiljenijih igrača iz istorije plavaca.
Ed de Goey
Holandjanin koji je skupio 123 utakmice u dresu Chelsea. Proćelavi brko koji više liči na polupijanog strica nego na golmana koji je skupio i 31 utakmicu za reprezentaciju Holandije. U jednoj sezoni je čak 27 puta završio meč bez primljenog gola. Igrao je za plavce kad i Denis Wise, Tore Andre Flo i Gus Poyet. Naslijedio ga je Carlo Cudicini. Treći golman je bio Mark Bosnich, poznatiji po tome što je u jednom periodu konzumirao 10 grama kokaina dnevno.
Carlo Cudicini
Cudicini je branio boje plavaca 216 puta, i mnogi nostalgičari ga smatraju jednom od ikona Chelsea. Po izboru navijača, najbolji igrač kluba u sezoni 2001.-2002. Naredne sezone je proglašen i za najboljeg golmana lige. S obzirom da u reprezentaciji Italije nije bilo šanse da se probije kraj Buffona, čak je bilo priče da će dobiti englesko državljanstvo, ali se to na kraju nije ostvarilo.
Dolaskom Mourinho-a i Petra Cech-a, Carlo je postao grijač klupe, a kasnije i napustio klub. Trenutno radi kao ambasador našeg kluba, a i aktivan je u radu sa našim pozajmljenim igračima. Koliko je Carlo cijenjen od strane navijača, govori i to da smo mu oprostili što je nakon Chelsea igrao kratko i za Tottenham.
Petr Cech
Legenda kluba definitivno. Čovjek koji treba da prima dvije plate trenutno, jer je ove godine uvršten u listu aktivnih igrača, uz svoju poziciju koju već ima u štabu Franka Lampard-a. Naime, prijavljen je kao rezerva, u slučaju da se trenutni golmani povrijede ili dobiju COVID. Ono šta je interesantno, jeste da izvještaji iz Cobhama govore da je Cech spreman da stane među stative već sutra. Vitalan penzioner, što bi se reklo.
Ono što treba reći je da je Cech obilježio jednu veoma bitnu eru našeg kluba, i definitivno se svrstava u najveće igrače koji su ikad obukli plavi dres. 333 utakmice u našem dresu. Kaciga koju je nosio na glavi je postala prepoznatljiva, a nosio je ne samo zbog povrede koju je doživio, nego i jer je njegova majka rodila trojke, a Petr je zbog toga imao i slabiju konstituciju lobanje. Da je rođen u bogatijoj porodici, vjerovatno ga ne bismo nikad vidjeli u plavom dresu. Naime, kao dječak je trenirao hokej, ali porodica nije imala para za svu opremu, pa je prešao na fudbal. Ostalo je istorija. Nećemo ulaziti u njegove uspjehe, trofeje i slično, jer je evidentno da je u pitanju najveći golman kojeg je Chelsea ikad imao. Bio je 4 puta proglašavan za najboljeg golmana Evrope, valjda to sve govori. E da, i ušao je u Ginisovu knjigu rekorda sa 181 utakmicom bez primljenog gola.
Thibaut Courtois
Dugo je čekao priliku da zaigra za Chelsea. Bio je dugo u sjeni, velikoj sjeni velikog Petra Cech-a. Kad je napokon došlo njegovih pet minuta, i kad se napokon vratio iz Madrida, pokazalo se da se čekanje isplatilo. Sjajno je branio (uz par kikseva), i dao nadu navijačima Chelsea da će i nakon Cech-a, gol našeg kluba biti siguran. Ipak, Thibaut je odlučio da ne ostane, i postane legenda kluba, prešao je u Real Madrid. Rekli bismo, Real se ne odbija. Ali ono što je jako zasmetalo navijačima Chelsea, a i mnogim drugima, se desilo već prvi dan nakon prelaska u Real. Thibaut je na samom predstavljanju u Madridu poljubio grb kraljevskog kluba. Dosta interesantno, s obzirom da je dobar dio svoje slave zaradio igrajući za Atletico, gradskog rivala, a dan ranije doletio iz plavog dijela Londona. Stoga, vrlo navijački i ostrašćeno, reći ćemo da je Curtois dobar golman, a za ostalo nećemo trošiti tastaturu, i živce.
Kepa
Velika nada, veliki novac uložen, veliki stres. Pusti napadače, čuvaj Kepu. Ogroman potencijal u golmanu koji tek ima 26 godina, ali serija grešaka i nesigurnosti, kao i ono odbijanje da izađe iz igre kod Sarri-ja, stavili su ga u nezavidnu poziciju, i na klupu. Kad je izvjesni belgijanac poljubio kraljevski grb, plavi dio Londona je uložio 80 miliona Eura u Kepu, dao mu ugovor na 7 godina i pomolio se Bogu. Imao je Kepa odličnih utakmica, odličnih odbrana. Nećemo zaboraviti dva odbranjena penala protiv Eintrachta u polufinalu Lige Evrope. Ali nećemo zaboraviti da je u jednom trenutku po procentu odbrana bio 127. golman u Evropi. Koliko smo samo puta već vidjeli loptu u njegovim rukama, a nakon pola sekunde protivničke igrače koji se raduju golu. Ne bi to bio toliki problem, mlad je, treba ga i čekati da sazri, ali za 80 miliona Evra, mora to dosta bolje. Pritisak medija, okoline, i još nekoliko početničkih grešaka, napravili su od njega najskupljeg grijača klupe. Vremena i dalje ima, sezone su duge, Kepa ima kvalitet. Ono šta je potrebno da bi se vratio na velika vrata je da stekne prvo sigurnost sam u sebe, da smiri ego, i da Mendy eventualno odluči da se bavi nekim drugim sportom.
Edouard Mendy
Samo ćemo reći da mu želimo da bude novi Petr Cech, na čije insistiranje je i doveden u klub.