Početna > Kolumne > Plavo je u modi već 119 godina! #KTBFFH
Za mnoge ljude u svijetu datum 10.03.1905. godine je sasvim običan datum. Ipak, za nas navijače Chelseaja to je poseban datum. Tog davnog 10. marta osnovan je naš klub. Međutim, postavlja se pitanje kako je uopšte došlo do osnivanja?
Godine 1904. Gus Mears je kupio atletski stadion Stamford Bridge u Fulhamu sa ciljem da ga pretvori u fudbalsko igralište. Ponuda za iznajmljivanje obližnjem Fulham F.C. je odbijena, pa je Mears odlučio osnovati vlastiti klub koji će koristiti stadion. Kako je u opštni već postojala ekipa pod imenom Fulham, ime susjedne opštine Chelsea odabrano je za novi klub; imena poput Kensington FC, Stamford Bridge FC i London FC također su bila u opticaju. Chelsea F.C. je osnovan 10. marta 1905. u pubu The Rising Sun (sada The Butcher’s Hook), nasuprot današnjeg glavnog ulaza u teren na Fulham Roadu i ubrzo nakon toga izabrani su u Football League.
Chelsea je izborio plasman u Prvu ligu u svojoj drugoj sezoni, a u svojim ranim godinama igrao je između Prve i Druge lige. Klub je stigao do finala FA kupa 1915., gdje su izgubili od Sheffield Uniteda na Old Traffordu i završili na trećem mjestu u Prvoj ligi 1920., što je bila najbolja klupska ligaška sezona do tog trenutka. Chelsea je imao reputaciju po potpisivanju zvjezdanih igrača i privukao je veliku publiku. Klub je imao najveću prosječnu posjećenost u engleskom fudbalu u deset odvojenih sezona uključujući 1907–08, 1909–10, 1911–12, 1912–13, 1913–14 i 1919–20. Bili smo polufinalisti FA kupa 1920. i 1932. i ostali smo u Prvoj ligi tokom 1930-ih, ali uspjeh je izmakao klubu u godinama između dva svjetska rata.
Od kasnih 1970-ih do 80-ih bilo je turbulentno za naš klub. Ambiciozno preuređenje Stamford Bridgea zaprijetilo je finansijskoj stabilnosti kluba, zvijezde su prodane, a klub je ispao. Daljnje probleme prouzročio je notorni huliganski element među navijačima, koji je mučio klub tokom čitave decenije. Godine 1982., na vrhuncu svoje sreće, Chelsea je kupio Ken Bates od Mearsovog pranećaka Briana Mearsa, za nominalni iznos od £1. Bates je kupio kontrolni udio u klubu i stavio Chelsea na AIM berzu u martu 1996. iako je do tada vlasništvo nad Stamford Bridgeom bilo prodano građevinskim poduzetnicima, što znači da se klub suočio s gubitkom svoje kuće. Na terenu je tim prošao malo bolje, prvi put je bilo blizu ispadanje u Treću ligu, ali 1983. menadžer John Neal sastavio je impresivnu novu ekipu za minimalne troškove. Chelsea je osvojio naslov prvaka Druge lige 1983–84. i etablirao se u najboljoj ligi s dva plasmana među šest najboljih, prije nego što je ponovno ispao 1988. Klub se odmah vratio osvojivši prvenstvo Druge lige 1988–89.
Nakon dugotrajne pravne bitke, Bates je 1992. godine ponovno ujedinio vlasništvo nad stadionom s klubom sklopivši ugovor s bankama poduzetnika koji su bankrotirali zbog pada tržišta. Sredinom 1990-ih Chelseajev navijač i biznismen Matthew Harding postao je direktor i posudio klubu 26 miliona funti za izgradnju nove sjeverne tribine i ulaganje u nove igrače. Chelseajeva forma u novoj Premier ligi bila je neuvjerljiva, iako smo stigli do finala FA Cupa 1994. godine. Imenovanje Ruuda Gullita za igrača-menadžera 1996. godine značilo je uspon. Dodao je nekoliko vrhunskih međunarodnih igrača i odveo klub do prve velike titule od 1971., FA kupa. Gullita je zamijenio Gianluca Vialli, pod čijom je vladavinom Chelsea osvojio Liga kup, UEFA Kup pobjednika kupova i UEFA Superkup 1998., te FA kup 2000. Vialli je otpušten u korist Claudija Ranierija, koji je vodio Chelsea do finala FA kupa 2002. i kvalifikacija za Ligu prvaka 2002.–2003.
Kako se klub suočavao s očitom finansijskom krizom, Bates je neočekivano prodao Chelsea u junu 2003. Novi vlasnik kluba bio je ruski oligarh i milijarder Roman Abramovich, koji je također preuzeo odgovornost za dug kluba od 80 miliona funti. Više od 100 miliona funti potrošeno je na nove igrače, ali Ranieri nije uspio donijeti nijedan trofej, pa ga je zamijenio José Mourinho. Pod Mourinhovim vodstvom, Chelsea je postao peti engleski klub koji je uzastopno osvojio ligaška prvenstva od Drugog svjetskog rata (2004-05 i 2005-06), uz osvajanje FA kupa (2007) i dva Liga kupa (2005. i 2007.). Nakon lošeg početka sezone 2007/08, Mourinha je zamijenio Avram Grant, koji je doveo klub do prvog finala UEFA Lige prvaka, koje smo izgubili nakon penala od Manchester Uniteda. Klub u prvih devet godina Abramovičeva vlasništva nije ostvario dobit, a u junu 2005. ostvario je rekordne gubitke od 140 miliona funti.
Godine 2009., pod privremenim menadžerom Guusom Hiddinkom, Chelsea je osvojio još jedan FA kup. U sezoni 2009/10, njegov nasljednik Carlo Ancelotti doveo nas je do prve duple krune (Premier lige i FA Cup), također postavši prvi engleski prvoligaški klub koji je postigao 100 ligaških golova u sezoni od 1963. Godine 2012. Roberto Di Matteo vodio je Chelsea do sedmog FA kupa i prvog, dugo čekanog, naslova UEFA Lige prvaka, pobijedivši Bayern München 4-3 nakon penala. Postali smo prvi londonski klub koji je osvojio titulu prvaka Evrope. Sljedeće godine klub je osvojio UEFA Europsku ligu, čime postajemo prvi klub koji je istovremeno držao dva velika evropska naslova i jedan od pet klubova koji su osvojili tri glavna UEFA trofeja. Mourinho se vratio kući 2013. i vodio Chelsea do uspjeha u Liga kupu u martu2015. i naslova u Premier ligi dva mjeseca kasnije. Mourinho je otpušten nakon četiri mjeseca sljedeće sezone nakon lošeg početka.
U 2017., pod novim trenerom Antoniom Conteom, Chelsea je osvojio svoj šesti naslov prvaka Engleske, a sljedeće sezone osvojio je svoj osmi FA kup. Godine 2018. Conte je otpušten nakon petog mjesta i zamijenjen Mauriziom Sarrijem, pod kojim je Chelsea stigao do finala Liga kupa, koje je gubi na penale od Manchester Cityja i osvojio Europsku ligu po drugi put, pobijedivši Arsenal 4-1 u finalu. Sarri je tada napustio klub i postao menadžer Juventusa, a zamijenio ga je bivši igrač Chelseaja Frank Lampard. U Lampardovoj prvoj sezoni doveo je Chelsea do četvrtog mjesta u Premier ligi i stigao do finala FA Cupa, izgubivši 2-1 od Arsenala. Lampard je otpušten u januaru 2021. i zamijenjen Thomasom Tuchelom. Pod Tuchelom, Chelsea je stigao do finala FA kupa, izgubivši 1-0 od Leicester Cityja, i osvojio svoj drugi naslov UEFA Lige prvaka pobjedom 1-0 nad Manchester Cityjem u Portu. Klub je zatim po drugi put osvojio UEFA Superkup 2021. pobijedivši Villarreal 6-5 poslije izvođenju penala i FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo 2021. (prvo za klub) u Abu Dhabiju nakon pobjede nad brazilskim Palmeirasom 2–1. Ponovo smo ispisali historiju i postali prvi klub iz Londona koji se popeo na svjetski tron.
I baš na klupski rođendan 2022., Chelseaju su uvedene sankcije kakve fudbalski svijet nije zapamtio. Ruska invazija na Ukrajinu je automatski prenesena na sve sfere društva pa tako i sport. Roman je bio prisiljen prodati klub, a kupac je bio Todd Boehly sa svojim partnerima.
O novoj eri kluba pod američkim vlasništvom bih mogao nadugo i naširoko ali neću da kvarim ovaj tekst i današanji dan.
Plavci neka nam je sretan 119. rođendan.
KTBFFH