Početna > Kolumne > Plavi zaključci – IPAK JE SVE PO STAROM!
Kakva razočaravjuća subota,… Kako razočaravajućih zadnjih 15ak dana,… Od sjaja i maštanja do očaja i apatije,… Kada sam prije 2 sedmice pisao tekst o utakmicama protiv Milana i Aston Ville, upozorio sam na jednu stvar. A to je upravo bila ta nekonstantnost, nedostatak pravog mentaliteta i zadovoljavanje sa malim stvarima. Eto nažalost bio sam upravu. Nema napretka nego se vrtimo u krug. Danas bude igra super, sutra onako a prekosutra katastrofa. To nas je stiglo i vrlo bro otrijeznilo. Protiv Ville nas spasio Kepa, protiv Brentforda isto Kepa, protiv Uniteda naravno opet Kepa, protiv Salzburga smo igrali na momente super, a na momente loše i sada se sve naplatilo. Ali hajde idemo redom i hronološki.
Najprije je bilo gostovanje Salzburgu. Neosvojena tvrđava zadnjih 40 utakmica je bila Red Bull Arena, dom fudbalera Salzburga. Dakle, u 40 domaćih utakmica u nizu, Salzburg je bio neporažen. Ali došli smo mi po pobjedu koja nam garantuje prolaz u osminu finala i 1. mjesto u grupi. Na nekih malo više od sat vremena izlaze sastavi i imamo šta vidjeti. Sterling i Pulisic bekovi. Samo kod nas imamo situacije da igrači konstantno ne igraju na svojim pozicijama. Pusitmo prazne priče o tome da smo htjeli ofanzivan tim, pobjedu i ostalo. Ok, može biti argument, ali ovo se već dugo vremena ponavlja. Zamilslite da Salah igra beka, ili De Bruyne. Nemoguće je ni zamislit jer nikada Guardioli i Kloppu neće pasti na pamet da eksperimentišu sa najboljim igračima. No vratimo se nama i igri. Prvih 20ak minuta apsolutno ničega. Isto kao protiv Uniteda. Zadnja linija stoji Kepi u krilu i sumorno vrti pasove između sebe pa do veznih igrača kojima ne pada na pamet da pogledaju prema naprijed. Nekako se u 23. minuti lopta našla pred protivničkim golom i Mateo Kovačić postiže prelijep gol lijevom nogom i donosi prednost. Mateo rijetko zabija ali zato kad zabije to je prelijepo. Taj gol kao da je donio krila našim igračima koji su kroz čitavo poluvrijeme imali inicijativu. Dominirali smo, stvarali šanse, ali naravno i promašivali. Aubameyang je imao prilike da riješi utakmicu već na poluvremenu, ali što zbog njegove loše realizacije, što zbog sjajnog domaćeg golmana, na mali odmor se otišlo sa minimalnom prednosti. Bilo je logično da Salzburg u nastavku krene na sve ili ništa. Samo 3 minute drugog poluvremena je prošlo, Wober probija po krilu i šalje pas u kazneni prostor dok Adamu bježi Cucurelli i matira Kepu. Poprilično naivno ispadanje odbrane i primanje gola, ali ono što je dobro je da smo nastavili igrati fudbal. Pritiskali smo, a čak je i Jorginho uputio udarac glavom poslije kornera ali domaćini to izbijaju sa gol crte. U 64. minuti nam je Havertz konačno pokazao magiju i kvalitet koji posjeduje. Najprije Pulisic uspjeva sačuvati loptu, dodaje do Havertza koji bez puno razmišljanja šalje neodbarnjiv udarac pod prečku i postiže gol za TV špice. I umjesto toga da nakon tog gola iskontrolišemo utakmicu, mi padamo u paniku. Prosto nevjerovatno da nas pritisne kako ko stigne. Što bi se reklo, nije nas napao samo onaj ko nije htio. Redale su se opasne situacije, gol je visio u vazduhu, ali nekako zajedničkim snagama smo se odbranili. Preživjeli smo i pobijedili. Uspjeli smo prebroditi onaj remi sa ukusom poraza protiv Uniteda i nadali se da će nas ovo dići. Gol Havertza, gol Kovačića, dobra igra u napadu su bili argumenti da vratimo pozitivno raspoloženje i energiju. Ali,…
Svanula je ta subota na južnoj obali. Chelsea je igrao na Amexu protiv Brightona. Potter se vraća kući, protiv onih sa kojima je postigao veliki uspjeh što ga je preporučilo Chelseaju i Boehlyu. E vala ga je Brighton i ugostio svaka im čast,… Opet ekspermienti sa Sterlingom i Pulisicem na bekovima dok odmorni Azpilicueta i Chilwell sjede na klupi. Opet sa 3 stopera, a samo su dvojica zdravi. Je li to negdje zakonom propisano da Chelsea mora igrati sa 3 stopera? Početak utakmice ne treba ni komentarisati. Odbrana u oblacima, greška za greškom, bum bum i Brighton vodi sa 2-0 poslije 15 minuta bez da je Chelsea prešao centar. Delirijum na tribinama, strah u očima Pottera i naših igrača i znalo se kako će se ta utakmica završit. Ipak počinjemo nekako igrati, stvarali smo neke šanse, ali realizacija i Chelsea ne idu u istu rečenicu. Chelsea je imao loptu, ali ništa. Nula je stojala na semaforu. U 42. minuti Chalobah se nakon Loftus Cheeka upisuje u listu strijelaca. Bravooo, Ali, čekaj malo,… I jedan i drugi su lopte poslali u pogrešnu mrežu,… I eto laganih 3-0 za Brighton. Svi smo znali na šta će sve to izaći. Dovoljno je da pogledate kada je Chelsea zadnji put dao 4 gola na jednoj utakmici. Poprilično davno,… Kepa na poluvremenu biva zamijenjen zbog povrede i ulazi Mendy. Početak drugog poluvremena počinje onako kako bi htjeli. Gallagher šalje centaršut a Havertz glavom postiže gol. Odlično. Rani gol hajmo po drugi, pa po treći, pa po četvrti. Ipak ne. Od tog momenta Chelsea apslutno ništa nije uradio. Lopta troma ide od noge do noge i to među stoperima. Dok Mendy namjesti loptu poslije gol auta i ispuca je, dvadeset aviona iz Londona poleti za ostatak svijeta, a jedino duže od toga traje izvođenje auta Cucurelle koji ne zna ni gdje stoji ni kome treba dati loptu. Izmjene nisu donijele nikakav doprinos, govor tijela loš, energija još gora, a utisak je da smo bili zadovoljni postignutim golom i hajmo ovo privesti kraju i krenuti svojim kućama. Brighton kada god krene naprijed, napravi nam probleme. I na kraju su nas još i dotukli sa još jednim golom kojeg je postigao Gross. Postigli smo 3 gola , a izgubili 4-1,… Prva pobjeda za Brighton od odlaska Pottera i lekcija našim balerinama i instagram zvijezdama kako se igra i gine za klub i grb na dresu.
Potterov niz bez poraza je prekinut i to od strane njegovog bivšeg kluba. Lutanje u formacijama, igrači koji igraju na pogrešnim pozicijama, nedostatak vremena za rad, povrede bitnih igrača, tim koji nema strukturu, ne znamo ko je lider, koja nam je prva postava a koja druga, ekipa bez stopera kojeg se protivnici plaše, bez zadnjeg veznog, bez krila koje će napraviti slalom kroz protivničku odbranu i postići gol ili kreirati šansu, bez napadača koji garantuje 25 golova svake sezone i koji ima killer instikt i tako možemo do sutra nabrajati probleme i nedostatke ovog tima a za to vrijeme drugi skupljaju bodove i napreduju. Do Svjetskog prvenstva je ostalo još 4 utakmice i to 3 (Arsenal, City i Newcastle) ekstremno teške. Otprilike ćemo vidjeti od čega smo trenutno satkani, pa onda ide Mundijal. Možda dolazi i u pravo vrijeme ta pauza. Ili ipak dolazi kasno?