Nova godina, stari problemi, ali razlozi za optimizam su (bili) tu. Doveli smo Christophera Nkunkua, doveli smo talentovane igrače na čelu sa Benoit Badiashileom, Enzo Fernandez je na korak od dolaska u Chelsea, Kante će vjerovatno potpisati novi ugovor, radimo na dovođenju Gvardiola, Declan Rice apsolutni prioritet za ljetni prelazni rok i postoje realne šanse da ga dovedemo, Rafael Leao velika žela i tako dalje. Rezultati su loši, ali kriza je i to će proći. Eh taj optimizam traje sve do onog momenta dok sudija ne da znak za početak na Chelseajevim utakmicama. U tih 90 minuta fudbala sav ovaj optimizam i pozitivne pričE postanu jedan lijep san. Ova utakmica protiv Foresta je pokazala svu blijedoću ovog tima.
Utakmica protiv Bournemoutha je bila prva nakon pauze i od nje krećemo. Više od 40 dana je prošlo od poslednje utakmice u ligi. Upravo ovo sa uvoda, optimizam na nivou i uzbuđenje. James se vratio a Potter izveo vjerovatno i najjači sastav u ovom momentu. Stamford Bridge rasprodat i Chelsea kakav želimo gledat. Igrači doslovce lete po terenu. Dodavanja sigurna i brza, stvaramo šanse, igramo napadački i fluidan fubal. Kai Havertz postiže gol nakon lijepe asistencije Raheema Sterlinga. Nakon toga Mason Mount postiže fenomenalan gol. Ma sve štima onako kako želimo. Ok, protivnik jeste Bournemouth ali na takvim utakmicama i ovakvom igrom, a posebno jer ste imali loš period, gradite samopouzdanje. Mogli smo i 3. gol dati da sudac zna raditi svoj posao ali dobro. Engleska i sudci ne idu u istu rečenicu. Dakle odlazimo na poluvrijeme sa 2-0. Svi želimo da to bude utakmica gdje ćemo dati 4, 5 golova. Međutim to se ne dešava. Potter je očigledno bio zadovoljan i Chelsea je smanjio gas. Da stvari budu još gore, Reece James obnavlja povredu i tek tada prestajemo igrati i prepustili smo loptu gostima. Svakako da je to veliki šok za ekipu a i za sve nas. Završila je utakmica tim rezultatom i upisujemo pobjedu. Željeli smo iz utakmica sa Bournemouthom i Forestom izvući 6 bodova i vratiti se na pobjednički kolosijek. Pola posla je obavljeno.
Druga polovina je ostavljena za 1. dan 2023. godine. Gostovanje kod Foresta koji je 19. na tabeli. Potter izvodi isti tim kao protiv Bournemoutha samo igra Azpilicueta umjesto Jamesa. Početak tvrd. Dominacija u posjedu a domaćin dobro stoji na terenu. Doduše, da se pričati je li dominacija u posjedu kada stoperi neumorno vrte loptu između sebe dok protivnik i ne pomišlja napasti. Helem, dolazimo do prednosti golom Raheema Sterlinga. Dali smo gol na vrijeme što je najbitnije protiv timova koji se čitavu utakmicu samo brane. Nastavlja se “dominacija u posjedu” do kraja prvog poluvremena, ali ne osjećamo tu sigurnost da imamo sve pod kontrolom. Eh sad. Drugo poluvrijeme, u prvih 15 minuta trebamo napasti maksimlano i riješiti pitanje pobjednika. Tako rade oni najbolji. Ali mi to u ovom trenutku nismo. Desilo se obrnuto. Forest je krenuo svim silama a mi se povukli. Stezali su obruč oko gola Kepe i uspjeli izjednačiti. Kukavički pristup se još jednom obio o glavu. Izmjene napravljene, ali nisu mnogo efekta donijele. Bez pravih akcija i pravih prilika ne možete se nadati boljem. Doslovce smo iščupali bod i najgore je što možemo bit zadovoljni što je tako završilo. Kriza se produžila.
Od poslednjih 7 ligaških utakmica samo jedna pobjeda. Kada pogledate tih 7 utakmica, u bar njih 5 smo imali kukavički pristup gdje smo igrali kao da smo tim iz Championshipa. Pa zar je moguće da Chelsea tako podređeno se ponaša i igra. Pogledajte Arsenal ili Newcastle. E tako treba da igra Chelsea. Ali ne igra. Krivica je i igrača i trenera. Ali isto tako jedna bitna stvar. Ne mogu igrači 4 mjeseca tako igrati loše sa povremenim bljeskovima, a da su prije godinu i par mjeseci osvojili Ligu šampiona, u mjesec dana 3 puta pobijedili Manchester City. U nemogućim uslovima i pod sankcijama devastirali Real Madrid na Santiago Bernabeu i odigrali ukupno 6 finala za godinu i par mjeseci. Ja sam neko ko poštuje lik i djelo Grahama Pottera i njegovu fenomenalnu priču o karijeri koja svakome daje nadu da sebi kaže, sa mnogo rada i truda mogu napredovati i postići rezultate. Djeluje da je u ovom trenutku Chelsea prevelik zalogaj za njega. Bio je i za Franka Lamparda kada su trofeji postavljeni kao cilj. Ali on je bio trener početnik pa smo čak pod njegovim vodstvom igrali daleko daleko bolji fudbal. Greške su bile pristune i očigledne, no to je normalno za svakog trenera početnika. Potter nije trener početnik, ali se ponaša kao da vodi tim iz Championshipa kojem je uspjeh da izvuče bodove pa ponekad i pobijedi. Nemojte me pogrešno razumjeti, ali ovom Chelseaju koji je ostvario gore nabrojane uspjehe treba trener svjetske klase. Opet da kažem. Problem je i u igračima. Ima ih koji su zalutali u ovaj klub, koji su zreli da ga napuste. Nije ni samom Potteru lako raditi sa igračima koji su, kako on na pressu poslije utakmice kaže, spremni proći kroz zid da bi igrali, a onda nakon utakmice traže da mijenjaju dresove, da ne možete imati konstantu u rezultatima ako su ključni igrači povrijeđeni, ali i dalje tu ima kvaliteta ako ništa da se bude 4. u ligi ili bar blizu.
Doći će Nkunku, Badiashile, vratit će se James, Chilwell, Kante, Fofana, vjerovatno će doći Enzo Fernandez i još neki dobri igrači kao Rice, Leao, možda Gvardiol, ali će riješiti polovinu problema. Druga polovina problema će bit riješena onda kada dođe trener koji je osvajao trofeje, koji se zna nositi sa pritiskom velikih utakmica i velikog kluba. Volio bih da griješim i da me Potter demantuje i napravi neznalicom, ali bojim se da ćemo se na ovu prosječnost navići dok je on tu.
