Evo nas Plavci u završnim danima mjeseca jula. Naši momci treniraju već 3 sedmice. Prva sedmica je protekla u treninzima momaka koji nisu imali reprezantivne obaveze nakon završetka sezone. Poslije prvih 7 dana, priključili su se ostali igrači te otputovali u SAD na turneju. U SAD-u smo imali priliku trenirati 2 sedmice i odigrati 3 pripremne utakmice. Ne možemo biti zadovoljni prikazanim, ali sve to treba staviti u kontekst predsezone. Činjenica je da su momci za 14 dana imali čak 6 letova, gdje su se mijenjali vremenski uslovi i vremenske zone, što dovoljno govori o naporu a i sam Tuchel je to priznao. Međutim mnogo više brinu neke druge stvari. Thomas Tuchel je uputio čini se poslednji apel gdje je rekao da je neophodno da dođu novi kvalitetni igrači,a oni koji su prekriženi trebaju se prodati i da se ne mogu riješiti problemi od prošle sezone kada imamo iste igrače. Činjenica jeste da smo doveli 2 igrača svjetske klase. Najprije je Raheem Sterling stigao iz redova Manchester Citya, a zatim i Kalidou Koulibaly iz Napolija. Ali ipak to je samo jedan mali dio slagalice koja se morala složiti, a trenutno nije ni blizu da se složi. Problema mnogo a vremena malo.
Vratimo se par godina nazad. Transfer ban, odlazak najboljeg igrača i dolazak neiskusnog trenera. Upravo tada su momci iz Cobhama dobili i iskoristili priliku. U prve redove ubrajamo Masona Mounta i Reeca Jamesa koji su se vrlo brzo isprofilisali u ključne igrače. Callum Hudson Odoi je dobio veliku priliku. Ne možemo baš reći da od njega gledamo ono što se očekivalo, ali Callum je igrač kojeg još moramo čekati. U pojedinim momentima je pokazao sav svoj potencijal, ali to mora pretvoriti u kvalitet i kontinuitet. Neki su omladinci poput Abrahama i Tomorija prodati i dobro unovčeni. Da li je to greška, u to nećemo ulaziti. Sada nemamo transfer ban ali imamo mnoge druge probleme. Krenimo redom od goruće teme i stopera.
Odlaskom Rudigera, Christensena i sve izvjesnijim odlaskom Azpilicuete jasno je šta je prioritet. Kalidou Koulibaly ne samo da je zamjena već je i nadogradnja. Ali to je samo jedan stoper. Tuchel želi minimalno još jednog a idealno još dvojicu. Nismo se baš proslavili. Ake, de Ligt i Kimpembe su bili mete ali od svega toga ništa nije bilo. I onda dolazimo do jedne od najvećih transfer saga u fudbalu koja traje godinu dana. Jules Kounde. Prošle godine na korak do prelaska i na kraju ništa. Ove godine na korak od prelaska, i čini se opet ništa. Kako trenutno stvari stoje, Kounde je daleko bliži transferu u Barcelonu nego u Chelsea. Biser iz Cobhama čeka, a to je Levi Colwill. Fenomenalna prošla sezona na posudbi u Hudersfieldu je dala nadu i očekivanja da će Colwill biti prvotimac. Uprkos svim špekulacijama, njegova želja je da ostane i igra za Chelsea. Za sada nije baš imao sreće. U 3 utakmice odigrao je samo jedno poluvrijeme i muči se sa povredama. Ruku na srce to su lakše povrede, a Tuchel želi da Colwilla procijeni do početka sezone i nadamo se da će problemi sa povredama proći. On je jedan od onih koji mogu iskoristiti šansu i neko ko svojim potencijalom pokazuje da može biti vrhunski stoper i nosilac odbrane u budućnosti.
Idemo dalje do veznog reda. Na prvi pogled tu ne treba ništa dirati, međutim i tu je mnogo problema. Očigledno ništa nismo naučili iz prošle sezone kada su ugovori u pitanju. Tada su to bili Rudiger i Christensen, a sada Kante i Jorginho. Obojici ugovori ističu sledeće ljeto, a mi još uvijek ne znamo njihovu budućnost. Ponovo nam prijeti situacija da sledeće godine odu besplatno, a za to vrijeme da ucjenjuju klub i postavljaju astronomske zahtjeve za platu baš kao što su Rudiger i Christensen radili. Ima opcija da ih prodamo ovog ljeta ali će to zahtijevati mnogo vremena, ne samo prodaja već i pronalazak zamjene. Conor Gallagher je momak iz Cobhama koji vreba šansu i čini se da će je iskoristiti. Tuchel ga mnogo voli i redovno je igrao u predsezoni. Imao je dobrih momenata ali i malo lošijih. Njemu trebamo dati vrijeme jer ga drastično drugačija uloga čeka u Cehlseaju u odnosu na onu iz Palacea, ali je potencijal koji se mora iskoristiti. Ako se iskoristi na pravi način (kao Mount i James) dobit ćemo jednog od stubova tima za narednih najmanje 10 godina.
I sada napad. Odakle početi? Hajde najprije od odlazaka. Timo Werner, Hakim Ziyech i Christian Pulisic su igrači koji žele promijeniti sredinu. Ziyech je najbliži ali su pregovori sa Milanom zapeli jer Rosoneri žele posdubu dok Chelsea insistira da to bude trajni transfer. Nedavno se pojavila vijest da Tuchel nije veliki fan Wernera i izvjesno je da će otići. Kod Pulisica se još ništa mnogo ne priča, ali bi rado otišao negdje gdje će biti standaradni prvotimac. Problem sve trojice su ogromne plate (kao uostalom i svih igrača koji su blizu odlaska) i to je glavna stvar koja koči poslove. Na svu sreću i tu imamo jednog momka iz Cobhama. Armando Broja. Bio je blizu odlaska ali su Tuchel i Boehly to stopirali jer Tuchel želi Broju u timu. Neizvjesna je njegova budućnost, ali hipotetički gledano ako ostane, dobit ćemo jako dobrog centarfora. Igrao je vrlo dobro prošle sezone na posudbi u Southamptonu i mogao bi biti odlična opcija za Tuchelov tim.
Kao što smo i rekli, mnogo problema a malo vremena. Možda i glavna stvar koj koči promociju ove trojice naših omladinaca je ta što će Tuchel biti pod pritiskom uspjeha. Iz tog razloga je vjerovatnije da će mnogo više željeti dovesti provjerene i iskusnije igrače. Lampardu je bilo mnogo lakše promovisati mlade igrač jer niko nije očekivao uspjeh. Za sada nam ne ide najbolje potraga za novim pojačanjima. Propustili smo neke mete i izgubili mnogo vremena. Sasvim sigurno je da ako ne uspijemo u narednih mjesec dana dovesti adekvatne igrače, momci iz Cobhama, a Broja, Colwill i Gallagher vjerovatno imaju najviše šanse, moraju biti promovisani. Htjeli mi to priznati ili ne, klub je u tranziciji. Ni novim vlasnicima nije lako jer su prvi put u ovakvoj situaciji a sve vrvi od problema. Ovo je ogromna i možda jedina prilika u skorijoj budućnosti da naši momci iz Cobhama ponovo uskoče i spase stvar baš kao i 2019. godine.
