Paul Kenneth Canoville je bivši engleski fubaler. Rođen je 4.3.1962. godine. Djetinjstvo mu nije bilo lako. Odrastao je sa majkom i sestrom. Njegov otac nije pokazivao interes i brigu za porodicu, pa je njegova majka othranjivala sestru i njega. Dok je bio tinejdžer, jednom prilikom je 3 mjeseca odsustvovao iz škole zbog sitnog kriminala. Canoville je počeo igrati poluprofesionalni fudbal za Hillingdon Borough u Južnoj ligi. U tom periodu je bio bez krova nad glavom pa bi noću spavao u napuštenom autu. U Hillingdonu je krenuo igrati na poziciji štopera, no njegov trener ga je premjestio na krilu gdje se mnogo bolje snalazio. Dobre partije nisu ostale nezapažene, pa je uslijedio poziv Chelseaja. Paul je prihvatio ponudu i preselio se na Stamford Bridge.
To je tada bio presedan jer je Paul bio prvi crni igrač u historiji kluba. Tada se njegovi problemi nastavljaju. Tada, kao i manje više sada, svijet je bio u problemu koji se zove rasizam. U dresu Chelseaja je debitovao na Selhurst Parku, protiv Crystal Palacea, 12. aprila 1982. godine. Za mladog čovjeka to je pooseban trenutak. Trenutak kada po tribinama tražite svoje prijatelje, članove porodice. Trenutak kada se osjećate posebno. Na prvi pogled. Na drugi pogled vratite se u realnost. Čuo je mnoge uvrede, od pojedinaca, sa tribina. Vrlo ružne riječi su mu upućivane koje nećemo u tekstu ponavljati. Ti ljudi koji su ga vrijeđali su bili iza njega. Mislio je da ga vrijeđaju navijači Crystal Palacea ali vidio je da to rade navijači u dresovima Chelseaja. Nije mogao vjerovati da ga njegovi navijači (malo je reć) vrijeđaju. Govorio je o tome kako je vidio bijes na njihovim licima. Isticao je kako je se loše i prestravljeno osjećao. Nakon toga su ga članovi porodice zavli i pitali ga kako je moguće da hoće da igra za rasistički klub. Tada je kategorično govorio kako to rade pojedinci a ne klub.
U svojoj prvoj sezoni se nije baš naigrao. Upisao je samo 3 nastupa. Sljedeće sezone je mnogo više igrao. U sezoni 1982/83 je upisao ukupno 21 nastup a postigao je 3 gola. Svoj prvi gol je postigao protiv Fulhama. Kako je vrijeme odmicalo, Paul je polako osvajao srca navijača iako vrijeđanje na rasnoj osnovi nije prestajalo. Naredne sezone Canoville je dobio konkurenciju na svojoj poziciji u vidu Pat Nevina. Upravo je Pat Nevin bio prvi koji je javno stao u Canovilleovu zaštitu. Te sezone je Canoville osvojio svoj prvi trofej jer je Chelsea osvojio titulu u Drugoj ligi i ušao u društvo najboljih. Te sezone, ako gledamo broj postignutih golova, Canoville je imao svoju najbolju sezonu u klubu postigavši 7 golova. Narednu sezonu je jako dobro počeo no povreda protiv Stokea ga je usporila. Nakon kup utakmice protiv Sheffield Wednesdaya, 30. januara, vidio je oca koji je živio u Sheffieldu prvi put nakon 21 godine. Canoville je se kroz boravak na Stamford Bridge mučio sa povredama, a u klub su stalno stizali novi igrači koji su bili prijetnja Canovilleu u dobijanju minuta. Čak je imao problema sa suigračem koji ga je takođe vrijeđao na rasnoj osnovi. Nakon teške avanture na Stamford Bridgeu, karijeru je nastavio u Readingu.
Paul Canoville je postajao otac čak 11 puta i to sa 10 različitih žena. Kroz život je imao problema sa drogom. Godine 1996. mu je dijagnosticiran težak oblik karcinoma koji napada imunološki sustav. Nakon borbe sa ovom opakom bolesti, oporavio je se. Izašao je kao pobjednik.
U London se vraća 2004. godine. Vraća se i na Stamford Bridge i dobija velike ovacije. Prošetao je krug oko terena, a navijači su ustali i aplaudirali. Nakon toga je sjeo na svoje mjesto i vidio u timu 6 tamnoputih igrača. Čovjek pored njega mu je rekao da je upravo on zaslužan za to. Dobio je i svoj transparent “ The Canners Way ”. Paul je i dan danas navijač Chelseaja i povremeno ga možemo vidjeti na tribinama. Sky Sports je emitovao dokumentarni film o njemu i njegovom životu pod nazivom “ Black and Blue: The Paul Canoville story “. Paul još uvijek ima zdravstvene probleme i prije tačno 9 mjeseci i klub se oglasio sa porukom “ Brzo ozdravi Canners “.
