Početna > Kolumne > Doviđenja, prijatelju.
Eden Hazard je otišao u penziju, za nekoga prerano, za nekoga ipak ne. Za nas navijače Chelseaja prerano, jer smo se ipak nadali da bi mogao obući ponovo najdraži dres, ne bi to sigurno bilo na nivou kao prije, ali sigurno bi bio veliki mentor našim omladincima. Nećemo se baviti njegovom statistikom, to sada nije tema, a statistika svakako nije relevantna da pokaže ko je kakav igrač, pogotovo on.
Eden je ukratko bio čarobnjak na terenu, jedan od rijetkih igrača koji nema hejtera, igrač kojeg su navijači naših najljućih rivala ispraćali aplauzima, igrač koji se igrao fudbala i koji se zabavljao igrajući ovu igru. Jedan od najvećih talenata izbarao je tada, 2012. godine pobjednka Lige prvaka i definitivno je došao na velika vrata i sa ogromnim očekivanjima, a jedan je od rijetkih koji je očekivanja, mogu to slobodno reći i nadmašio. Nosio je Chelsea na svojim leđima mnogo godina, predstavljao opasnost kad god bi krenuo u svoj poznati solo prodor. Osvojio je sa Chelseajem najveće trofeje, nije uspio doći do pomenute Lige prvaka, ali na kraju je došao i do toga trofeja sa drugim klubom i svim iskrenim navijačima bilo je drago zbog njega. On je to zaslužio i kao čovjek i kao fudbalski čarobnjak.
Eden Hazard je legenda Chelseaja, koliko god to neki negirali. Pokazao je to i u odnosu prema plavom dresu i igrama na terenu. Poziv Real Madrida rijetko koji igrač odbija i to uopšte ne može i ne smije uticati na njegov status legende. Edene, želimo ti da uživaš u zasluženoj penziji, nadamo se da ćemo te sada često viđati na tribinama nama najdražeg stadiona. Uživaj legendo i do skorog viđenja.