Početna > Kolumne > Danke, maestro!
Poslije šokantnog poraza u Zagrebu, samo par sati kasnije stiže još šokantnija vijest. Thomas Tuchel je dobio otkaz. Dok sam čitao vijesti na Twitteru, nisam mogao vjerovati svojim očima. Jednostavno sam mislio da je to san. Međutim to nije bio san to je bila stvarnost. Mnogi su šokirani tom odlukom. Posebno zbog toga šta je ovaj čovjek sve uradio u ovom klubu i kako ga je branio u najtežim momentima, kao i zbog toga što smo čitavo ljeto slušali priče kako novi vlasnici vide Tuchela kao idealnog trenera.
Da budemo iskreni, Chelsea ne igra onako kako bi svi željeli. Nemamo nijednu laganu i sigurnu pobjedu iako nismo igrali protiv timova svjetske klase, već protiv onih koji će se ili boriti za opstanak ili biti komforni na sredini tabele. Oni sretnici koji su imali priliku biti u utorak veče na Maksimiru, mogli su vidjeti da Chelsea ne izgleda dobro. Djelovali su kao raštimani orkestar u kojem ništa ne funkcioniše, ali pokušava svirati i praviti se da je sve u redu. Naravno da postoje razlozi za nešto tako. Idemo prvo o čisto fudbalskim stvarima. Neću govoriti o odlascima Rudigera i Christensena jer mi je najiskrenije ta priča više i dosadila.
Krenut ćemo o tome kako su naše pripreme izgledale. Iskreno ne znam ko ih je planirao ali čisto sumnjam da su to uradili Tuchel i njegov stručni štab. Pripreme našeg kluba su izgledale kao kada neka ekipa snimi dobar film i onda ide od grada do grada na premijere i promocije. E tako su pripreme Chelseaja izgledale. Imali smo više avionskih letova i promjena gradova nego odigranih utakmica. Dok su drugi prolijevali znoj i žargosnki rečeno krvarili na treninzima, mi smo išli na laganu turneju po SAD-u. Ni u prelaznom roku se nismo proslavili. Kompletan prelazni rok je bio kao ružan san iz kojeg želite što prije da se probudite i zaboravite ga. Thomas Tuchel nije dobio svoje prve opcije. Ipak budimo realni, postoje i neki objektivni razlozi zbog čega je sve to bilo kako jeste, ali zašto onda uzbuna i panika sada?
Navest ćemo jedan primjer Matthijs de Ligt. Holanđanin je bio apsolutni Tuchelov prioritet na poziciji stopera. Dok je klub pokušavao u prazno da napravi trade tj. da Juventustu ponudi novac plus nekog igrača, pa kada je postalo jasno da je to nemoguće onda bespotrebno cjenkanje i gubljenje vremena a znaš da ti je igrač neophodan, Bayern je to iskoristio i zaveo de Ligta i doveo ga. Navodno je Tuchel poslije toga bio razočaran. Tu je i čuvena tema oko Ronalda. Boehly i ekipa su svim silama željeti dovesti Ronalda ali Tucel je nekoliko puta rekao NE. Ok, svi možemo sada ući u diskusije da li je to greška ili ne. Svi mi imamo različita mišljenja o tome, ali zar ne bi terebao trener biti taj koji će odlučiti?
Insajderske informacije govore da rezultati nisu faktor koji je presudio Tuchelu. Možemo ga apostorfirati kao izgovor za sve ovo. Čitav rad između Tuchela i novih vlasnika nije bio bajan i onakav kako se očekivalo. Mnogo neslaganja u mišljenjima je bilo. Vlasnici su bili začuđeni što je Tuchel rekao ne Ronaldu, tražili su objašnjenja a Nijemac je bio ljut zbog toga jer je mnogo vremena potrošeno a mnoge druge pozicije nisu bile rješene. Kako prenosi Matt Law, kako god da se utakmica u Zagrebu završila, Tuchel bi u srijedu dobio otkaz. Taj sastanak je bio planiran i prije utakmice u Zagrebu. Navodno novi vlasnici smatraju da je vizija i sve slabija komunikacija sa Tuchelom problem i da je sve došlo do ivice. Thomas Tuchel svakako nije osoba sa kojom je lako radit i pozat je po tome. Ali definitivno ovo nije zaslužio. Nije zaslužio zbog svojih rezultata koje je imao, zbog činjenice da dugo, dugo, dugo unazad Chelsea nije bio uspješan i redovan u završnicama svih takmičenja. Da dugo nije bio ovako kompetitivan sa najboljim timovima u Evropi. Ostao je u najtežim momentima uz klub (mislim na sankcije). Kada su se svi u klubu sakrili, Tuchel je bio taj koji je preuzimao pritisak na sebe. Izlazio je na megdan tzv. novinarima, stručnjacima i svima onima koji su jedva čekali da Chelsea bude na koljenima. Svaki put bi ih svojim izjavama ušutio i vratio u mišije rupe iz kojih su izlazili. “Ako nemamo avion, idemo autobusom. Ako nemamo autobus ja ću nas voziti na utakmicu” izjava je koja je obilježila taj period. Nije zaslužio dobiti otkaz zbog svoje ljubavi koju je pokazivao prema ovom klubu. Bezbroj puta je rekao da je Chelsea njegov savršen klub. Mogao je kad su bile sankcije dići ruke od svega, mirno odraditi szonu, a za to vrijeme pregovarati o novom klubu, i nakon polsednje utakmice se pokupiti i otići. To nije uradio i odbijao je sve mogućnosti o odlasku u novi klub. I sada mu se to ovako vraća?
Zaista ne znam gdje je sve puklo i koji su sve razlozi koji su doveli do toga. Savršeno dobro me to ne zanima jer je Chelsea izgubio trenera svjetkse klase. Možda i jedinog trenera koji u ovom trenutku može u istu rečenicu sa Klopom i Gvardiolom. Mislim da su novi vlasnici napravili kardinalnu grešku. Tuchel je serijski pobjednik i čovjek koji odlično zna kako se osvajaju trofeji, kako u teškim momentima zbiti redove i odigrati najbolje. Šta god da se dešavalo, morao je dobiti kredit da odradi bar čitavu sezonu pa da mu se onda sudi.
Sa velikom tugom sam pisao ovaj tekst. Nadao sam se da nikada nešto ovako neću napisati, ili da će proći bar još 4, 5 godina pa onda ga pisati. Zauvijek će mi osatati duboko u sjećanju rečenica napravit ćemo tim protiv kojeg niko neće željeti igrati, emocija i strast u finalu Lige Šampiona, borba da nakon Covida otuputuje u Abu Dhabi na finale Svjetskog prvenstva, mirnoća i borba za klub u vrijeme sankcija, proslava pobjede u Lilleu sa navijačima, uništavanje Real Madrida na Santiago Bernabeu, proslava kada je Mendy odbranio penal Maneu u finalu FA Cupa, dječački izraz lica i osmjeh kada su navijači razapeli transparent u čast Tuchelu, odlazak sa svojim kćerkama nakon poslednje utakmice u sezoni pred navijače koji mu nisu prestajali pjevati, ona utkamica protiv Tottenhama i ono slavlje Jamesovog gola i mnoge druge stvari,… Nadam se da ćeš do kraja karijere osvojiti mnogo trofeja, toliko da ih više nećeš imati gdje držati pa onda neka ovi koji su ti dali otkaz plaču iza zatvorenih vrata i budu bijesni što ih nisi osvojio u ovom klubu.
Hvala ti na svemu i naklon do poda.